MÜNCHENSKI KRUG

"Münchenski krug", termin je kojim povijest umjetnosti označava početak hrvatske moderne, a pripadali su mu slikari Josip Račić (1885.-1908.), Miroslav Kraljević (1885.-1913.), Vladimir Becić (1886.-1954.) i Oskar Herman (1886.-1974.). Zajedno su pohađali Münchensku akademiju u klasi Huga von Habermanna koji im je, zbog njihovih zajedničkih karakteristika i razlika u odnosu na ostale đake dao naziv "die Kroatische Schule". J. Račić i O. Herman prethodno su završili pripremni tečaj kod Antona Ažbea koji je držao najpoznatiju privatnu školu u Münchenu i inzistirao na studijama po modelu, na plastičnosti i jasnom crtežu, te čistim volumenima. Na akademiju se upisuju 1904., isprva u klasi Johanna Hertericha, a nakon njegove smrti 1906. kod H. Habermanna kojem 1906. dolazi Becić te 1907. Kraljević. Herman na određeno vrijeme napušta akademiju, te se 1907.vraća u klasu K. Rauppa..

Slikari "Münchenskog kruga" nemaju zajednički određen stilski identitet, ali ih je, kao prvi povezani naraštaj hrvatskog modernog slikarstva, ujedinjavala težnja k autonomnom slikarskom izrazu, bez literarnih, historijskih ili moralističkih okvira što ih dovodi u neposrednu vezu s francuskim impresionizmom, ponajviše s Manetom i Cezanneom kao uzorima. Svaki od njih zasebno je ime hrvatske moderne, a zajednički minhenski počeci poslužili su više povijesti umjetnosti za uspostavu termina kojim ih je izdvojila iz dotadašnje tradicije (sam termin "Münchenski krug" nastao je pedesetih godina).

Račić je već 1908. otišao u Pariz, a uskoro odlaze i Kraljević i Becić. Herman je jedini ostao u Münchenu do 1933. uz povremene odlaske u Pariz i Berlin. Iako je za slikare ovog kruga najznačajniji modernitet kao stilska odrednica, sličan razvojni put ipak im je odredio i neke zajedničke karakteristike koje se prepoznaju u tonskoj i predmetnoj čistoći, sezanizmu u smislu racionaliziranja slikarske predmetnosti i težnji ka konstrukciji umjesto analizi.